Novac i sve ostalo…

Svidjelo vam se? Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+

Ovaj post nema neke prevelike veze sa internet marketingom, facebookom i sličnim mojim prijašnjim postovima ali se dotiče mnogih problema koji nas zahvaćaju ili će nas tek zahvatiti. A u svemu kao izvor vidim novac. Eto, upozoreni ste – ako mislite da ovo nije za vas ne morate nastaviti čitati, ionako su ovo razmišljanja “jednog od onih”…

I dalje ste tu? Dobro. Hajmo nekim redom. Prvo krenimo sa svjetskom konferencijom u Dubajiu. Na njoj će se, pa možemo slobodno tako reći, odlučivati o budućnosti interneta kakvog poznajemo.
Konferencija je zatvorenog tipa i raspravljanje nije za javnost (iako postoje pokušaji da se javno sazna o čemu točno raspravljaju). Ipak, stranica WCITLeaks za koju su mnogi domaći i strani portali prenoseći (prepisujući!) vijesti napisali krivo ime, je saznala o čemu će se raspravljati. Prvo, imamo veliku borbu za “kontrolu” interneta tj. sadržaja na njemu. Naravno, zemlje koje nisu (ili se prave da jesu) demokratske su te koje zagovaraju da dobiju pravo, koje bi se baziralo na međunarodnim propisima, da kontroliraju sadržaj interneta. Tako na primjer, ukoliko bih ja napisao da vlada HR u godinu dana nije ništa posebno napravila i da imam dojam da jedino što rade je smišljanje novih poreza – ona bi imala pravo blokirati moju stranicu korisnicima u Hrvatskoj.

Zatim, imamo zahtjev telekomunikacijskih kompanija za oporezivanjem internet prometa!!! Da, još jedan predivan porez kojeg je smislio još jedan genijalac upitne inteligencije. Naime, radi se o tome da ukoliko na primjer korisnik iz Srbije pristupa određenom servisu na kojem se podaci nalaze na serverima u recimo Americi ili Kanadi, telekomunikacijska kompanija preko koje taj korisnik ide na internet imala bi pravo naplatiti porez na prijenos podataka. Taj porez bi se naplatio ne od korisnika već od vlasnika tog servisa koji korisnik koristi. OK, netko će reči, pa što? Pogledaj samo koliko Facebook zarađuje…

Zaista? Što ako facebook odluči blokirati svoj servis svim korisnicima izvan SAD-a, zapravo onim zemljama koje nisu dovoljno velike (po broju korisnika) na kojima bi mogao zaraditi da plati taj porez. Drugim riječima, bye bye facebook. I ne samo facebook, što je sa ostalim servisima poput recimo youtube-a…? Bye bye youtube. Drugim riječima, korisnici bi ostali zakinuti za popularne (i sve ostale) servise zbog toga jer telekomunikacijske kompanije žele još. Čega? Novca!
Bye bye youtubeEvo jedan od razloga zašto se one zalažu za uvođenje tog poreza. Prije modernog interneta većina korisnika kad je željela nazvati nekoga u drugu zemlju su koristili telefon. Po vrlo skupim impulsima. Danas, velika većina nas koristi Skype za takve pozive (i ne samo prema drugim zemljama već i unutar zemlje). Profiti koje su telekomunikacijske kompanije zarađivale zbog međunarodnih poziva su se istopili i nestali. Ovaj pokušaj uvođenja poreza je ništa drugo nego pokušaj nadomještanja tog profita. Novac. Zbog profita bi se moglo dogoditi da nećemo više imati pristupe facebooku ili youtubeu.

Kreditne kartice tj. virtualni novac

Postavio bih vam dva pitanja: Koliko imate novca, pravog novca u svom novčaniku ili džepu baš sada? Koliko novca imate na svojoj kartici/računu?
Šanse su da ste vrlo blizu, ili čak točno pogodili koliko imate novca kod sebe. Isto tako, šanse su da samo otprilike znate koliko imate novca na svom računu/kartici. Gdje idem s ovim? Banke Vas danas žele što više nagovoriti na upotrebu kartica, tj. virtualnog novca. Zašto? Činjenica je da kada vi nemate osjećaj (pravi fizički osjećaj novca) trošite više nego što planirate jer niste u potpunosti svjesni “količine” novca. Čak se pokazalo da su ljudi spremniji platiti duplo veću cijenu za nešto ukoliko to plaćaju karticom a ne pravim novcem.

OK, neki od vas će reći da je danas svijet takav i da zbog tehnologije je potrebno imati virtualni novac i s time se slažem. Ali, da li uistinu možemo reći da je napredak ako ćemo za sve koristiti virtualni novac?  Da li je napredak u tome da ćemo plaćati račune putem mobitela? Što kada se pojave sofisticirani pljačkaši koji Vam više neće fizički ukrasti novčanik već će biti dovoljno da se daljinski spoje na mobitel i jednostavno prebace novac na svoj račun. Ili, izvrše kupnju nekog proizvoda po desetorostruko većoj cijeni na svom webshopu. Nemoguće? Već imamo nekoliko slučajeva pljački od kojih je zadnji ovaj.

Sad će netko od vas reći da se u ovom slučaju koristio trojanac i da su zapravo sami korisnici krivi. Ali, s obzirom na širenje “pametnih” mobitela među sve slojeve društva – ovakvi događaji će biti sve češći s kojim će se ciljati upravo oni korisnici koji nemaju dovoljno tehničkog znanja. Treba zapamtiti da je ovo tek početak ovakvih vrsta pljačkanja i da će se u budućnosti i pljačkaši unaprjeđivati i koristiti neke novije i bolje tehnologije koje neće ovisiti o stupnju znanja korisnika/žrtve.

Nadziranje u vlastitom domu

Postoje patenti (od strane Googla, Microsofta i drugih) koji omogućavaju da Vas snimaju u vlastitom stanu s ciljem pokazivanja oglasa na TVu ili monitoru kompjutera. Snimat će se vaši pokreti ali i zvukovi kako bi se u određenom trenutku mogla pokazati reklama za recimo najnovije tablete protiv bolova ili gripe ( u slučaju da kišete ili kašljete). Zar nam zaista to treba? Da imam uređaj u vlastitom domu koji će me pratiti cijeli dan što radim? Tu sad neću spomenuti pitanje da li će ti podaci biti sigurni (Npr. vlada RH bi jako voljela znati što mislite o njoj i njezinim prijedlozima raznoraznih poreza). Ali što ako se to krene ugrađivati u sve televizore? Sve radi profita, reklama i kupovine proizvoda koji vam možda i neće trebati.

Ostalo o čemu šute…

Upravo sam shvatio da sam već napisao jako dosta toga, zato ću samo spomenuti neke od stvari i ostaviti na vama da dalje istražite sami.

Zašto većina proizvođača danas na svojim web stranicama ne postavlja podatke o količini zračenja mobitela? Da li je to zbog toga što Vas ne žele zamarati sa time ili možda zbog toga što su sudovi počeli presuđivati da mobiteli (možda ipak) imaju veze sa raznim bolestima (čitaj:boje se pada prodaje određenih modela)?

Zašto je danas većina medicinskih istraživanja financirana od strane farmaceutskih kompanija? Što reći na nedavni slučaj potkupljivanja doktora u Hrvatskoj? Da li su ti pacijenti dobivali (dovoljno) dobar lijek za svoje bolesti?

Da li se i vama dogodilo da probate naranču ili recimo neko povrće i imate osjećaj da jedete… pa, “nešto” sa malo okusa? Da li znate da se u SAD-u  trenutno od cjelokupne proizvodnje soje, na 90% polja se proizvodi samo jedna genetski modificirana sorta? Da li znate da kompanija koja je vlasnik te sorte tuži svakoga na čijem polju se nađe “onečišćenje” sa njihovom genetski modificiranom sortom? (kao da se može zaustaviti vjetar tj. priroda da prenosi sa jednog polja na drugo…)

I na kraju, jedan youtube video (dok još imamo pristup njemu 😉

 

Update: Konferencija je završila. Zemlje koje su općenito bile za “kontrolu interneta”su potpisale završni dokument (89 zemalja) dok ostale nisu (USA, UK, EU, Indija…). Što to znači? Zasad se još uvijek ne zna ali bi se moglo postaviti pitanje da li bi ovo moglo biti “dijeljenje” interneta na dva dijela (ili dva nivoa)?

Svidjelo vam se? Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+

You may also like...

1 Response

  1. Stanko Belina says:

    Hvala Vam na korisnim informacijama.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *